O tim pitanjima u podcastu Ritam posla razgovarali smo s Koraljkom Novina Brkić, regionalnom nutricionisticom kompanije Nestlé Adriatic i voditeljicom programa Vrtim zdravi film, te dr. sc. Darijom Vranešić Bender, kliničkom nutricionisticom, autoricom brojnih stručnih projekata i jednom od kreatorica sadržaja programa Petica - igrom do zdravlja.

Poruka njihovog razgovora može se sažeti vrlo jednostavno: zdrave navike ne nastaju slučajno, one se uče – kod kuće, u školi i u zajednici.

Više od 20.000 djece godišnje uči o zdravijem životu

Program Vrtim zdravi film Nestlé provodi već 15 godina u suradnji s Hrvatskim školskim sportskim savezom i drugim partnerima. Od nekoliko škola i stotinjak učenika projekt je prerastao u nacionalnu inicijativu koja danas obuhvaća čak 185 škola i svake godine educira između 20 i 25 tisuća djece diljem Hrvatske.

Kako ističe Koraljka Novina Brkić, cilj nije samo prenijeti informacije o prehrani, nego pomoći djeci da steknu navike koje će ih pratiti cijeli život.

Program se posljednjih godina nadopunjuje i suradnjom s projektom Petica – igrom do zdravlja, koji je pokrenuo Hrvatski liječnički zbor. Dok je Petica usmjerena na djecu nižih razreda osnovne škole, Vrtim zdravi film obraća se učenicima viših razreda, stvarajući svojevrsni kontinuitet zdravstvene edukacije.

Vranešić Bender kaže da u Hrvatskoj otprilike svako treće dijete ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost i to nisu dobre statistike. Urbane sredine imaju bolje rezultate, ruralne sredine slabije.

Sve počinje od roditelja

Iako škole imaju važnu ulogu, obje sugovornice slažu se kako je obitelj i dalje najvažnije mjesto usvajanja životnih navika.

„Sve kreće od kuće“, naglašava dr. Vranešić Bender, dodajući kako su roditelji uključeni kao sekundarna ciljna skupina upravo zato što bez njih nema trajnih promjena. Djeca mogu usvojiti znanja u školi, ali tek kada ih vide i primijene kod kuće, ona postaju dio svakodnevnog života.

Zbog toga oba programa posljednjih godina sve više uključuju roditelje kroz edukativne materijale, recepte i praktične savjete za svakodnevnu prehranu.

Posebno je zanimljivo da djeca često postaju ambasadori promjena unutar vlastitih obitelji.

Kada u školi nauče zašto je važno piti više vode, jesti voće ili redovito doručkovati, ta znanja prenose roditeljima, braći i sestrama te potiču zajedničke promjene životnih navika.

Jedna od ovogodišnjih tema programa je doručak, a podaci koje su iznijele gošće otkrivaju zanimljiv trend.

Dok oko 80 posto djece u dobi od osam do devet godina redovito doručkuje, kod petnaestogodišnjaka taj udio pada na približno 50 posto.

Zašto je to problem?

Brojna istraživanja pokazuju da djeca koja redovito doručkuju imaju bolju koncentraciju, bolje rezultate u školi i manju vjerojatnost razvoja prekomjerne tjelesne mase. Koristi se ne zaustavljaju samo na djetinjstvu. Redoviti doručak povezuje se s manjim rizikom razvoja kroničnih bolesti, boljim mentalnim zdravljem, pa čak i boljim poslovnim rezultatima u odrasloj dobi.

No doručak nije važan samo zbog prehrambene vrijednosti.

Kako ističu stručnjakinje, riječ je i o važnom obiteljskom trenutku koji djetetu daje osjećaj sigurnosti i pripremljenosti za novi dan. To je često jedini dio dana kada obitelj može zastati, razgovarati i zajedno započeti dnevne obveze.

Djeca nisu problem – problem je dosljednost odraslih

Jedna od tema razgovora bila je i poznata roditeljska dilema: kako djecu privoljeti da jedu zdravije?

Prema riječima dr. Vranešić Bender, djeca su često „prehrambeni neofobi“, odnosno oprezna prema novim okusima. Rješenje nije prisila niti zabrana, nego strpljivo i opetovano izlaganje novim namirnicama. Djeca će s vremenom prihvatiti ono što im se redovito nudi, osobito ako vide da to jedu njihovi vršnjaci ili članovi obitelji.

Djeca su često takozvani neofobi, znači boje se novih okusa. I kako mi tome onda doskačemo? Tako da opetovano nudimo te okuse pri čemu uvijek treba biti ustrajan. Naravno, ne stvarati mučnu atmosferu nego jednostavno uz ponovno izlaganje, opetovano izlaganje ponavljati, a posebno u određenim situacijama kada mogu primjerice vidjeti da to isto vršnjaci konzumiraju.  Što smo više puta izloženi, to ćemo lakše s vremenom prihvatiti nove okuse. I roditelji moraju učiniti to da novi okusi ne budu novi okusi dugo vrijeme. Rano ih moramo otvoriti nekim novim jelima, kulturama, etničkoj hrani. Dakle, sve to, svako iskustvo s hranom je dobro iskustvo ako govorimo o pravoj hrani, ako ne govorimo o ultra procesiranim namirnicama. Ideja je uvijek u raznolikosti. Znači, i raznolikost, ravnoteža, umjerenost, to su nekakve tri ključne riječi koje u nutricionizmu, ako poštujemo, ne možemo puno pogriješiti', kaže Vranešić Bender i zaključuje kako je fokus na zelenoj prehrani.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju kako prehrana ne smije biti prostor zabrana i kažnjavanja.

„Ništa nije zabranjeno“, poručuju sugovornice, ali ključ je u ravnoteži. Ekstremi i stroga ograničenja dugoročno ne daju rezultate. Mnogo je važnije naučiti djecu umjerenosti i odgovornom odnosu prema hrani.

Male promjene koje donose velike rezultate

Najveća vrijednost ovakvih projekata možda se najbolje vidi kroz konkretne promjene koje primjećuju učitelji i škole.

Nakon uključivanja u programe, djeca češće nose vodu umjesto zaslađenih napitaka, češće biraju voće za međuobrok i sve više donose hranu od kuće umjesto da posežu za brzom hranom. Neke su škole čak mijenjale jelovnike, povećavale udio voća i povezivale se s lokalnim proizvođačima kako bi učenicima ponudile kvalitetnije obroke.

Posebno su uspješni modeli međuvršnjačke edukacije, gdje stariji učenici prenose znanja mlađima, čime zdrave navike postaju dio školske kulture, a ne samo jednokratna lekcija.

Odgovornost prehrambene industrije

Govoreći o ulozi Nestléa u ovakvim projektima, Koraljka Novina Brkić podsjetila je kako kompanija još od svojih početaka djeluje u području prehrane te smatra da ima odgovornost poticati uravnotežene prehrambene navike.

Naglašava kako cilj nije promovirati zabrane, nego educirati potrošače o važnosti ravnoteže. Hrana može biti i praktična i ukusna, ali istodobno dio uravnoteženog načina života koji uključuje voće, povrće, tjelesnu aktivnost i umjerenost.

Možda je upravo to bila najvažnija poruka cijelog razgovora.

Zdrave navike ne nastaju preko noći. One se grade godinama, kroz male svakodnevne odluke – čašu vode umjesto gaziranog pića, voćku umjesto grickalica, zajednički doručak prije škole ili šetnju nakon ručka.

Kada se takve navike usvoje dovoljno rano, njihovi učinci osjećaju se desetljećima kasnije.

A upravo zato projekti poput Vrtim zdravi film i Petica – igrom do zdravlja nisu samo edukativni programi. Oni su ulaganje u buduće generacije koje će sutra biti zdraviji učenici, odgovorniji građani i uspješniji profesionalci.

Urednica i voditeljica: Lidija Kiseljak Sadržaj nastao u suradnji s Nestlé Adriatic Foto: PoslovniFM

Objavljeno 3. srpnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM

U novoj epizodi podcasta ZGRADOnačelnik na prvom poslovnom radiju PoslovniFM, urednica Ana Leko razgovarala je s Linom Benović, pravnicom i konzultanticom za energetsku obnovu. Kroz E-Konzalt, koji stoji iza Obnovi.hr, Benović radi na pripremi i prijavama višestambenih zgrada, obiteljskih kuća, projekata obnovljivih izvora energije, programa za energetsko siromaštvo i zgrada javne namjene.

Povod razgovoru je i aktualna odluka o osiguravanju sredstava za još 269 zgrada s rezervne liste poziva za energetsku obnovu višestambenih zgrada. Budući da je taj poziv bio 2024. godine, a nastavak dolazi sada, logično se otvara pitanje jesu li tadašnje cijene, odluke suvlasnika, ponude izvođača, rokovi i financijska konstrukcija još održivi. Paralelno, višestambene zgrade ulaze u novo razdoblje financijskih instrumenata, u kojem će pričuva, kredit i otpis dijela glavnice imati važniju ulogu nego dosadašnji klasični javni pozivi.

Benović na početku jasno razdvaja ono što njezin ured radi od obnove koju zgrade same financiraju vlastitim novcem.

- Mi radimo projekte preko EU fondova. Dakle, ne radimo energetsku obnovu u situaciji kada se predstavnik suvlasnika javi i kaže da zgrada želi vlastitim financijskim sredstvima obnoviti zgradu. Kada govorimo o EU fondovima, tu ima tehničkog, pravnog i financijskog aspekta. Prije svega je tehnički aspekt, jer se mora napraviti glavni projekt energetske obnove i kasnije izvesti radove. To je 80 posto svega. Ali treba se i prijaviti, prikupiti dokumentaciju, proći, kasnije dokazati da su se postigle uštede. Tu je i financijski dio, dizanje kredita, povećanje pričuve i otplata tijekom 15 ili 20 godina. To je miks svega – istaknula je.

Kod obiteljskih kuća, dodaje, odluke se donose jednostavnije jer o svemu najčešće odlučuje jedna obitelj ili jedan vlasnik. Njima je najveći problem hoće li prikupiti valjanu dokumentaciju i hoće li proći na javnom pozivu. Kod višestambenih zgrada situacija je potpuno drugačija.

- To znaju biti zgrade sa 100 ili 200 stanova, a potrebno je 51 posto suglasnosti suvlasnika za ulazak u projekt energetske obnove. To je doista zahtjevan projekt, prvenstveno za predstavnika suvlasnika. Ja često kažem da su predstavnici marketinški stručnjaci, jer moraju nagovoriti svih 100 ili 200 suvlasnika da se uđe u tako velik projekt, koji ponekad vrijedi i više milijuna eura - rekla je Benović.

Bitno je koga se bira

Jedna od najčešćih primjedbi suvlasnika jest da je energetska obnova preskupa, da su cijene prenapuhane i da se ulaganje nikada neće vratiti. Benović kaže da razumije otpor, ali upozorava da nije svaka niža ponuda nužno bolja, niti je svaka veća cijena dokaz da je projekt “pljačka”.

- Na tržištu postoje različite tvrtke, različiti izvođači i različite ponude. Uvijek postoji neki obrt koji će dati jeftiniju ponudu, ali pitanje je ima li jamstva, reference, snagu i hoće li se sutra pojaviti na gradilištu. Kod EU fondova, kada se raspisuje nabava za radove, tu se javljaju ozbiljnije tvrtke. One imaju veći hladni pogon, strojeve, materijale i ljude. One jesu skuplje, ali to nije zato što je cijena nužno umjetno napuhana - objasnila je.

Dodaje da se na sastancima sa suvlasnicima često susreće s pitanjima zašto pojedini radovi toliko koštaju. No, kako kaže, postoje i suprotni primjeri, kada se angažiraju manje kompetentni izvođači pa projekt traje predugo i ne daje rezultat.

- Znalo mi se dogoditi da suvlasnici kažu da je netko platio 100 tisuća eura samo za farbanje fasade, ne za izolaciju, nego za farbanje fasade, i da to traje dvije godine. To je stvar kada se angažiraju manje kompetentne tvrtke - kaže Benović.

Iako se energetska obnova najčešće promatra kroz račune za grijanje i hlađenje, Benović upozorava da to nije jedini dokaz uspješnosti. Uštede jesu važne, ali nisu jedina vrijednost koju zgrada dobiva. Kao primjer navodi zgradu u Opuzenu, obnovljenu na zadnjem javnom pozivu za višestambene zgrade.

- To je zgrada na trgu Opuzena i prije je doista strašno izgledala. Kanalizacijske cijevi išle su kroz fasadu, bila je crna, prozori su propadali. Sada je to zgrada koja uljepšava grad. Nije stvar samo u uštedama, nego i u udobnosti života, ljepoti života u toj zgradi. Najbitnije je da su suvlasnici toj zgradi produljili vijek za minimalno 50 godina. Spriječili su njezino propadanje - naglasila je.

Ne mogu svi u energetsku obnovu

Ipak, ne može svaka zgrada proći energetsku obnovu preko javnog poziva. Benović kaže da postoje slučajevi u kojima bi i sama rekla da obnova nema smisla ili da projekt nije moguće pripremiti za EU fondove. To se, primjerice, događa kod zgrada u kulturno-povijesnim cjelinama.

- Konzervatori nekad ne daju staviti toplinsku izolaciju ni na fasadu ni na krov, ne daju obnovljive izvore energije. Tada je obnova preko EU fondova nemoguća jer zgrada neće postići dovoljne uštede koje su propisane javnim pozivom. Takve zgrade mogu ići u vlastitom aranžmanu, estetski urediti fasadu ili zamijeniti stolariju, ali neće postići uštede. To je cijena življenja u centru, gdje ste pod nadzorom konzervatora - rekla je.

Socijalni aspekt

Posebno osjetljiva tema su suvlasnici s malim primanjima, osobito umirovljenici, kada većina u zgradi odluči ići u energetsku obnovu, a pričuva se poveća. Benović kaže da se s takvim situacijama susreće često, jer u zgradama koje su zrele za obnovu često živi starija populacija.

- Na zadnjem javnom pozivu 2024. imali smo situacije da je pričuva prije bila čak pola eura po kvadratu, doslovno ništa, a onda se dizala na euro i pol po kvadratu. Po meni to nije tako znatno financijsko opterećenje za suvlasnike. Moramo znati da starija populacija ima kćeri, sinove, unuke koji će naslijediti taj stan, pa bi bilo u redu da i oni malo financijski pripomognu. Velika pomoć je i to što banke daju kredite na 20 godina, pa rata nije toliko visoka - rekla je.

Dodaje da se projekti mogu složiti i socijalno osjetljivije, kroz dulji rok otplate, dogovore među suvlasnicima ili model u kojem financijski jači suvlasnici uplate više. Podsjeća i da je na zadnjem javnom pozivu sufinanciranje iznosilo 80 posto, dok bi novi financijski instrument trebao donositi 50 posto otpisa glavnice kredita.

Rezervna lista

Za 269 zgrada s rezervne liste posebno je važno ponovno provjeriti financijsku konstrukciju. Benović podsjeća da su se zgrade 2024. prijavile s tadašnjim projektom i troškovnikom. Ako je zgrada prijavila projekt vrijedan milijun eura, odobreno joj je 800 tisuća eura bespovratnih sredstava. No ako radovi danas stoje milijun i sto ili milijun i dvjesto tisuća eura, razliku moraju pokriti suvlasnici.

- Zgrade sada moraju ponovno provjeriti cijene radova, ponude izvođača, projektante, nadzor, vlastiti udio i rokove. Mi smo kao projektni ured već tada znali da nećemo znati hoće li sve naše zgrade doći na prioritetnu listu, pa smo zamolili projektante i izvođače da cijene postave tako da i za godinu i pol ili dvije ostanu konkurentne. Cilj je bio da suvlasnici dobiju doista 80 posto, a ne da se kasnije približe na 70 ili 60 posto - objasnila je.

Vjeruje da će neke zgrade s rezervne liste odustati, ali ne i većina. Što se tiče njezinih klijenata, kaže, nitko nije sam krenuo u obnovu, jer je i 50 ili 60 posto sufinanciranja bolje nego ništa. Procjenjuje da će velik dio zgrada ipak odlučiti završiti projekt.

Rokovi su, smatra, izvedivi ako se na vrijeme pronađu izvođači. Energetska obnova nije gradnja nove zgrade, nego obnova postojeće: postavljanje izolacije, eventualna ugradnja lifta, fotonaponske elektrane i sličnih mjera.

- To nisu radovi koji bi trebali trajati dvije ili tri godine. Tko je na vrijeme našao izvođače, imao je dovoljno vremena - istaknula je.

Na pitanje tko u praksi bira projektanta, izvođača i nadzor, Benović objašnjava da je ovlašteni prijavitelj na javni poziv predstavnik suvlasnika ili upravitelj. Neki predstavnici traže uslugu “ključ u ruke”, u smislu organizacije glavnog projekta, energetskog certifikata i kasnijih radova. Kada se ide preko upravitelja, upravitelj najčešće već ima projektante, izvođače i stručni nadzor s kojima radi.

Kod većih zgrada, upozorava, ne može se jednostavno izabrati izvođač po dogovoru. Za zgrade vrijednosti radova iznad pet milijuna kuna bez PDV-a mora se provesti nabava za radove. To nije javna nabava, nego nabava za neobveznike Zakona o javnoj nabavi, ali zgrada ne može izravno sklopiti pogodbu s izvođačem.

Novi financijski instrument, koji se očekuje 2027., Benović ne vidi kao model koji će nužno uplašiti suvlasnike. Prema njezinu tumačenju, predviđa se otpis 50 posto glavnice kredita, a za preostali dio trebale bi se tražiti niže kamatne stope od komercijalnih banaka.

- Danas su kamatne stope za energetsku obnovu oko četiri do četiri i pol posto. Čak i da budu samo dva i pol ili tri posto, to je velika stvar. Već imamo jako puno zainteresiranih zgrada za taj model. Mislim da ih ne plaši riječ kredit, nego im je više žao što nisu uhvatili poziv iz 2024., kada je sufinanciranje bilo 80 posto - rekla je.

Kod obiteljskih kuća najčešća pogreška je, kaže, prerano krenuti u radove ili ne razumjeti redoslijed javnog poziva. Na zadnjem pozivu bilo je 120 milijuna eura i 60 posto sufinanciranja, a prijavilo se 11.924 kućanstva u manje od 48 sati. Iako se često govorilo da se poziv “zatvorio u nekoliko sekundi”, Benović kaže da su prijave trajale oko 36 sati i da su se oni koji su bili spremni stigli prijaviti.

- Ne može se prvo izvesti radove pa se prijaviti i dobiti sredstva. Prvo se prikuplja dokumentacija: energetski certifikat, uporabna dozvola kuće, ponude izvođača. S time se prijavljujete, čekate ugovor o sufinanciranju i tek onda krećete s radovima. Ugovor je sigurnost da ćete doista dobiti bespovratna sredstva - naglasila je.

Energetsko siromaštvo

Posebno osjetljiv dio njezina rada odnosi se na kuće u energetskom siromaštvu. Pozitivno je što se takvim korisnicima pokriva 100 posto troškova, ali najveći problemi su legalnost objekta, nedostatak dokumentacije, starija dob korisnika i činjenica da se prijave podnose elektronički.

- To su često stariji ljudi koji nemaju pristup internetu ni dokumentima. Za njih je potreban rad na terenu. Konzultant ili energetski certifikator treba izaći na teren, prikupiti dokumentaciju i prijaviti ih. Nije dovoljno samo objaviti javni poziv. Treba netko tko će doista te ljude prijaviti i pomoći im da prođu - rekla je Benović, posebno istaknuvši važnost organizacija koje takvim građanima pomažu besplatno.

Na kraju razgovora istaknula je i ono što se često zaboravlja: uspješna energetska obnova ovisi o ljudima. Radila je projekte po cijeloj Hrvatskoj, ali kaže da među gradovima ne vidi velike razlike. Razlika je više u ljudima koji vode zgradu.

- Kod višestambenih zgrada, predstavnici koji sami vode prijavu, a ne idu preko upravitelja, često su poduzetnici ili bivši poduzetnici, ljudi koji su radili na visokim pozicijama. Imala sam gospodina Milivoja Tomaškovića, koji ima 85 godina i sa svojom je zgradom ostvario 80 posto bespovratnih sredstava. Radio je u Plivi na visokoj poziciji, upravljao s više od 200 ljudi, informatički je pismen, otporan na stres i odgovoran u prikupljanju dokumentacije. Takvi predstavnici imaju potrebu za izazovom - rekla je.

Njegov primjer, kao i obnovljena zgrada u Opuzenu, pokazuju da energetska obnova nije samo javni poziv, kredit i troškovnik. Ona je i pitanje povjerenja, organizacije, upornosti i spremnosti suvlasnika da na svoju zgradu gledaju dugoročno. Jer zgrade, kako je zaključeno u emisiji, nisu samo beton i cigla. One su mali organizmi puni života, odnosa, problema i dobrih ideja. Zato njihove priče vrijedi slušati i dijeliti.

Urednica: Ana Leko Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 26. lipnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Kako je ekonomistica u sebi otkrila taj poduzetnički duh to i nije toliko slučajno, no kako je iz svijeta ekonomije stigla u kreativni svijet otkriva za PoslovniFM.

Sam naziv obrta, za one koji ne znaju, u p'jat ili pijat u dalmatinskom narječju znači tanjur, jer upravo je tanjur odredio početak njezinog poduzetničkog puta.   

- Krenula sam s radionicama izrade keramike prije 5 godina dok sam bila na porodiljskom dopustu, odlučila sam sama svojim novcem kupiti peć. U planu je bila proizvodnja tanjura, no poslije se to promijenilo i najviše izrađujemo šalice jer šalice se najbolje prodaju i šalicama se ljudi uvijek vraćaju…, priča Ivana.

U to vrijeme počela je s proizvodnjom u kući, otvorila obrt i krenula s objavama na društvenim mrežama. Ljudima se svidjelo, njezine šalice su se počele tražiti, što joj je bila najbolja potvrda kako je pogodila i vrijeme i vrstu posla.

Riječ je za sve nas, a posebno za poduzetnike o vrlo neizvjesnom vremenu nakon pandemije covida, u kojem se mnogi nisu snašli, no Ivana je upravo u to vrijeme pronašla svoj put.

- Bilo je to izazovno vrijeme, a ja na porodiljnom, s malim djetetom mi je više odgovarao rad od kuće i klizno radno vrijem, prisjeća se mlada poduzetnica. Uz nesebičnu pomoć obitelji, u to je vrijeme onu, važnu financijsku pomoć dobila od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kroz mjeru samozapošljavanja.

- Prijavila sam se i uspjela dobiti poticaje, s tim novcem sam kupila drugu peć te još neke alate neophodne za rad i to me jako puno poguralo, to daje onaj početnički vjetar u leđa. Da toga nije bilo, možda bi priča bila drugačija, priznaje poduzetnica.  

Ovako priča je dobila uspješan poduzetnički put, a ova je mjera HZZ-a jedna od dobrih strana države.

U sadašnjem vremenu mnogo je ljudi koji se bave keramikom, pa je sve teže pronaći put na tržištu, no unatoč konkurenciji, Ivana drži kako svatko ima prepoznatljiv stil i može doći do kupca.

- Ne možeš ti iskopirati nečiji stil, svatko radi za sebe i kupci to prepoznaju, tvrdi poduzetnica.

Iako je Split turistički grad u kojem je sve više suvenirnica, poduzetnica iz našeg razgovora svoje proizvode za sada nudi tek na nekoliko mjesta, svoje šalice ne vidi u svojoj prodavaonici već ih nudi isključivo putem web prodaje.

Na pitanje urednice i voditeljice kako izgleda sam proces izrade i koliko dugo traje izrada jedne šalice, Ivana kaže:

- Sam proces izrade ima jako puno koraka, isto tako ima puno načina izrade svakog pojedinog predmeta, to može lijevanje koje mi koristimo, može biti izrada iz ploče, iz kugle. Jako puno je vrsta gline, puno različitih temperatura na kojima se ta glina peče, jako puno glazura…

Zanimljivo je kako za jednu turu od 50 šalica treba 15 dana, što znači da mjesečno može izraditi oko 100 šalica.

Što se tiče keramike, prodaja je jako dobro organizirana u našoj državi, te zato jako puno naručuje od domaćih tvrtki, no dio sirovina mora naručiti.

- Radim s dvije tvrtke, imaju širok asortiman i jako sam zadovoljna, kaže ova mlada poduzetnica.

S obzirom kako joj u poslu već mnogo pomoglo sufinanciranje HZZ-a, jednog dana možda počne razmišljati i o sufinanciranju uz pomoć lokalnih institucija, Grada, Županije ili države.

- Nikad ne reci nikad, vidim kako ima dobrih poduzetničkih kredita, posebno za žene… kaže nam ova mlada poduzetnica.

Njezin je poduzetnički put i za nju samu bio neizvjestan, ali hrabar, te može biti primjer i drugima koji žele krenuti u novi svijet, svijet poduzetništva.

Urednica podcasta: Ojdana Koharević Foto: Privatni arhiv/PoslovniFM

Objavljeno 18. lipnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.        

O tome su u podcastu Ritam posla govorili Tina Gjuriš, voditeljica ljudskih resursa kompanije Nestlé za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu , i Leo Vukić, nekadašnji polaznik Nestlé Summer School programa, a danas zaposlenik kompanije. Njihov razgovor otkriva kako izgleda moderna organizacija koja razvoj ljudi stavlja u samo središte poslovne strategije.

Tina Gjuriš svoju je karijeru u Nestléu započela prije dvadeset godina u lancu opskrbe. Upravo joj je rad u u odjelu planiranja ponude i potražnje omogućio razumijevanje funkcioniranja velike međunarodne kompanije iznutra.

No kroz godine je shvatila da je ono što je najviše motivira rad s ljudima - razvoj talenata, izgradnja timova i stvaranje organizacijske kulture u kojoj pojedinci mogu ostvariti svoj puni potencijal. Danas upravo ta kombinacija poslovnog i iskustva u ljudskim resursima predstavlja njezinu najveću profesionalnu prednost.

U Nestléu smatraju da se uspješno poslovanje više ne može odvojiti od razvoja ljudi. Poslovni rezultati i zadovoljstvo zaposlenika nisu dvije odvojene kategorije, nego međusobno povezani elementi istog sustava.

Mladi više ne traže samo sigurnost

Jedna od najvećih promjena na tržištu rada posljednjih godina odnosi se upravo na očekivanja zaposlenika.

Nekada je stabilnost radnog mjesta bila presudna. Danas mladi ljudi od poslodavca očekuju puno više: fleksibilnost, mogućnost razvoja, osjećaj svrhe, transparentnost i priliku da njihov rad ima stvaran utjecaj.

Nestlé upravo u toj promjeni vidi priliku.

Mladi zaposlenici, smatra Gjuriš, donose novu energiju, drugačije perspektive i svježe ideje koje organizacije guraju prema naprijed. Njihova želja za učenjem, istraživanjem i isprobavanjem različitih poslovnih okruženja izazov je za poslodavce, ali istovremeno i snažan poticaj za kontinuirano unapređenje radnog okruženja.

Nestlé Summer's Cool: više od studentske prakse

Jedan od najpoznatijih projekata kojima Nestlé razvija mlade talente je program Nestlé Summer's Cool, koji se održava već sedmu godinu zaredom u sklopu globalne inicijative Nestlé Needs Youth.

Riječ je o plaćenoj ljetnoj praksi koja studentima ne nudi promatranje poslovanja sa strane, već aktivno uključivanje u rad kompanije.

Sudionici rade na konkretnim projektima, imaju svoje mentore, surađuju u međunarodnim timovima te preuzimaju odgovornost za zadatke koje dobivaju. Posebna vrijednost programa je multikulturalno okruženje jer u njemu sudjeluju studenti iz šest zemalja jugoistočne Europe.

Cilj programa nije prvenstveno zapošljavanje budućih radnika, nego pružanje mladima prvog ozbiljnog profesionalnog iskustva i izgradnja samopouzdanja koje im je potrebno za ulazak na tržište rada.

No upravo iz takvih programa često nastaju budući zaposlenici.

Od praktikanta do zaposlenika

Jedan od njih je Leo Vukić.

Prije tri godine prijavio se na Nestlé Summer's Cool, privučen međunarodnim okruženjem i mogućnošću rada s kolegama iz različitih zemalja i obrazovnih sustava. Danas je zaposlenik kompanije i iz prve ruke potvrđuje koliko takva iskustva mogu oblikovati profesionalni put mladih ljudi.

Njegovo iskustvo pokazuje ono što mnoge kompanije danas pokušavaju postići – stvaranje prirodnog mosta između obrazovanja i poslovnog svijeta.

Tijekom razgovora posebno se istaknula tema organizacijske kulture.

Prema riječima Tine Gjuriš, zadovoljstvo zaposlenika danas nije dodatna vrijednost nego preduvjet dugoročnog poslovnog uspjeha. Kompanije koje žele ostvarivati rezultate moraju graditi kulturu povjerenja, otvorene komunikacije i međusobnog poštovanja.

To znači pružiti zaposlenicima odgovornost i autonomiju, ali istovremeno poštovati njihov privatni život, mentalno zdravlje i potrebu za osobnim razvojem.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog više nije benefit - postala je standard koji zaposlenici očekuju.

Lideri budućnosti nisu najglasniji

Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na promjene u poimanju liderstva.

Nekada su se liderima smatrali najglasniji, najvidljiviji i najodlučniji pojedinci. Danas se stvari mijenjaju.

Prema iskustvu Nestléa, uspješni lideri budućnosti bit će oni koji znaju slušati, razumjeti ljude, graditi povjerenje, voditi otvorene razgovore i pokazivati empatiju.

Drugim riječima, ljudskost postaje jedna od najvažnijih liderskih kompetencija.

Employer branding počinje u ponedjeljak ujutro

Kada se govori o nedostatku kvalitetne radne snage, Nestlé tvrdi da ključ nije u atraktivnim kampanjama nego u svakodnevnom iskustvu zaposlenika.

Employer branding, smatraju, nije ono što kompanija govori o sebi u oglasima, nego ono što zaposlenici osjećaju kada u ponedjeljak ujutro dolaze na posao.

Upravo zato kompanija kontinuirano ulaže u razvoj ljudi, interne karijerne prilike, edukacije i organizacijsku kulturu, što rezultira visokom razinom zadržavanja zaposlenika i niskom fluktuacijom.

Jednakost se ne deklarira. Ona se dokazuje.

Dodatnu potvrdu takvog pristupa Nestlé je dobio kroz Equal Pay Champion certifikat, koji potvrđuje sustavan rad na jednakim mogućnostima razvoja, napredovanja i nagrađivanja zaposlenika.

Za kompaniju to nije samo pitanje jednakih plaća, već transparentnosti, uključivosti i stvaranja okruženja u kojem svi imaju jednake prilike bez obzira na spol, životnu fazu ili bilo koju drugu osobnu okolnost.

Posao budućnosti gradi se kroz ljude

Razgovor s Tinom Gjuriš i Leom Vukićem pokazuje da uspješne kompanije budućnosti neće pobjeđivati samo proizvodima, tehnologijom ili tržišnim udjelom.

Pobjeđivat će sposobnošću da privuku, razviju i zadrže ljude.

U vremenu kada mladi traže smisao, razvoj i autentičnost, kompanije koje razumiju njihove potrebe ne grade samo kvalitetna radna mjesta – grade održivu budućnost poslovanja. A upravo je to poruka koju Nestlé kroz svoje programe, kulturu i svakodnevnu praksu nastoji potvrđivati iz dana u dan.

Prijave za Nestlé Summer’s Cool, međunarodni edukativni program i plaćenu ljetnu praksu namijenjenu studentima završnih godina i nedavnim diplomcima, su počele. Program nudi priliku za učenje o poslovanju u multikulturalnom okruženju.

Prijave traju do 8. lipnja, a program će se održavati od 6. do 24. srpnja.

https://www.nestle.hr/nestle-summers-cool/prijava

Urednica i voditeljica: Lidija Kiseljak

Objavljeno 1. lipnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

U novoj epizodi podcasta ZGRADOnačelnik na prvom poslovnom radiju PoslovniFM razgovarala je s urednicom Anom Leko o tome što zelena gradnja zapravo znači u praksi, zašto su certifikati postali tržišni preduvjet i gdje Hrvatska još uvijek kasni.

- Sad već „davne“ 2009. osnovali smo Hrvatski savjet za zelenu gradnju i nadala sam se da ćemo brzo preuzeti svjetske i europske prakse. No to se nije događalo jer nije bilo financijskog razloga. Tek nakon 2020. godine, kada smo počeli osjećati učinke EU taksonomije, a komercijalne banke i fondovi počeli su postavljati konkretna pitanja o CO2 otisku i energentima, investitori su se počeli zaista okretati prema pravoj zelenoj gradnji - rekla je Turalija.

Prekretnica je došla s nizom događaja koji su se gotovo istovremeno složili: pandemija, potres u Zagrebu, zatim u Petrinji, i Europski zeleni plan koji je prerastao u financijsku uredbu s jasnom porukom svim investitorima. EU taksonomija definira šest ciljeva koje svaka investicija mora zadovoljiti kako bi bila podobna za europski kapital, a svi su u izravnoj vezi s principima zelene gradnje: od smanjenja CO2 emisija i učinkovitog korištenja resursa do zaštite bioraznolikosti i klimatske otpornosti.

Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na 10-ak podcast platformi, Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Iako većina održivost poistovjećuje s energetskom učinkovitošću, Turalija objašnjava da je to samo jedan od šest stupova zelene gradnje, uz ekonomske parametre, tehničke sustave, sociokulturološki aspekt, procese i lokaciju. Posebno naglašava lokaciju kao element koji se dramatično mijenja, više nije samo pitanje cijene po četvornom metru, nego i izloženosti klimatskim rizicima - poplavama, olujnim vjetrovima, sve intenzivnijim kišama. Zgrada se projektira na 50 godina, a u nekim slučajevima traje i više od 100 godina, i sve to vrijeme mora biti sigurna i funkcionalna.

- Lokaciju danas ne možemo sagledavati samo iz ekonomskog aspekta. Moramo sagledati i klimatske rizike. Vidimo sve češće bujične poplave, kiše koje su sve snažnije, vjetrove koji dođu niotkuda i naprave ogromnu štetu. O čemu se tu radi? Radi se o zaštiti ljudi i zaštiti imovine - naglasila je.

Među certifikacijskim sustavima posebno se osvrnula na DGNB, njemački standard koji smatra najiscrpnijim jer uz ekološki obuhvaća i ekonomski, tehnički, sociokulturološki aspekt te lokaciju i procese - ukupno oko 40 kriterija i 150 indikatora koje svaki projekt mora dokumentirati i dokazati. U Hrvatskoj je trenutačno oko 30 projekata u različitim fazama tog procesa. Uglavnom su to poslovne zgrade, čiji vlasnici certificiranjem postižu bolju tržišnu poziciju i lakši pristup financiranju.

Stambeni i javni sektor gotovo da ne postoje u toj priči. Škole, bolnice i ostale javne zgrade građene novcem poreznih obveznika trebale bi predvoditi, a ne zaostajati. Najavljuje da su razgovori s resornim ministarstvima u tijeku i da se polako kreće u tom smjeru, ali naglašava da tempo nije ni blizu onoga što situacija zahtijeva. Paralelno, upozorila je da iste standarde moraju pratiti i sva ostala ministarstva koja financiraju projekte iz EU fondova ili nacionalnih sredstava, od zdravstva do turizma.

- Zakonska regulativa prelazi s gotovo nultih energetskih zgrada na zgrade nultih emisija. Imamo možda dvije godine. I kao uvijek, neki dionici će ostati iznenađeni. Pa kako sad, pa zašto ovi zahtjevi? A zahtjevi jednostavno rastu iz godine u godinu i treba se prilagođavati - upozorila je Turalija.

Što se tiče argumenta da je zelena gradnja skuplja, Turalija ga odbacuje kao zastarjeli mit. S rastom broja zelenih zgrada, struka se privikava, materijali postaju dostupniji, a razlika između zakonskog minimuma i zelenog standarda sve se više smanjuje. No i bez toga, upozorava, perspektiva je pogrešna ako se gleda samo u troškove gradnje. Troškovi zgrade, dakle sve što vlasnici i korisnici plaćaju dok zgrada „živi“, daleko su veći od početne investicije. Trajniji materijali znače rjeđe zamjene, niži operativni troškovi znače bolji povrat, a zgrada koja je pametno građena za 80 ili 100 godina može postati izvor novih resursa, a ne tek ruševina, što je i srž ideje kružnog gospodarstva u graditeljstvu, kojom se GREENiKA također sustavno bavi.

Na kraju razgovora Turalija je istaknula i temu zdravlja zgrada, koja se u javnom diskursu gotovo i ne pojavljuje. Postoje zgrade koje na korisnike djeluju pozitivno i one koje im čine zlo - loše osvjetljenje, loše provjetravanje, termalna neudobnost, buka. I na žalost, u nekima od takvih zgrada se liječimo, učimo ili radimo. Upravo zato, zaključila je, zelena gradnja nije samo investicijska ni ekološka tema. Ona je i tema javnog zdravlja.

#804/S26 PoslovniFM podcast Urednica podcasta Zgradonačelnik Ana Leko.

Objavljeno 29. svibnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Kako izgleda kada hrvatski startup odluči riješiti jedan od najvećih problema tržišta nekretnina - nepreglednost podataka, sporost procesa i fragmentirane informacije između država? Upravo o tome u podcastu Pametna Hrvatska, poweered by Janaf, govori Ivan Livić, suosnivač startup projekta i CEO Vendue Tech i platforme Bidsale, koja želi objediniti podatke o javnim aukcijama nekretnina i pretvoriti ih u strukturirane, razumljive i investitorima dostupne informacije.

U razgovoru s Marijanom Matković na prvom poslovnom radiju PoslovniFM, Livić je opisao kako izgleda razvoj deep-tech startupa koji kombinira umjetnu inteligenciju, cloud infrastrukturu i real estate tržište, ali i kako izgleda povratak iz Singapura u Hrvatsku nakon više od desetljeća rada u globalnim tehnološkim kompanijama.

Vendue Tech danas razvija platformu koja bi investitorima trebala omogućiti jednostavniji pristup podacima o nekretninama iz različitih država, posebno onima koje se pojavljuju na javnim aukcijama. Problem koji su prepoznali nije nedostatak podataka, nego njihova neorganiziranost.

- Podaci postoje, ali su često nestrukturirani, teško dostupni i nečitki. Naš cilj je omogućiti investitorima da na jednom mjestu dobiju strukturirane informacije, procjene rizika, pravne podatke i analitiku, objašnjava Livić.

Platforma je trenutno u beta fazi, a tim iz zagrebačkog ZICER-a već surađuje s ranim partnerima i klijentima iz Njemačke, Španjolske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Među interesentima su pravne tvrtke, agencije za nekretnine i family office investitori koji danas velik dio analiza još uvijek rade ručno.

Poseban izazov predstavlja upravo međunarodno tržište nekretnina. Iako Europska unija formalno omogućuje ulaganja i kupnju nekretnina među članicama, praksa je daleko složenija. Dokumentacija dolazi u različitim formatima, pravni sustavi nisu usklađeni, a mnogi podaci još uvijek postoje samo u skeniranim dokumentima.

Tu Vendue Tech vidi svoju priliku.

- Želimo da investitor dobije iskustvo slično onome koje danas ima na Amazonu ili modernim trading platformama, brzo, pregledno i strukturirano, naglašava Livić. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na 10-ak podcast platformi, Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Osim same tehnologije, zanimljiva je i poduzetnička priča iza projekta. Ivan Lijević nakon FER-a odlazi u Maleziju, zatim u Singapur, Indoneziju i Australiju, gdje radi na projektima obnovljivih izvora energije, cloud infrastrukture i enterprise tehnologija za velike međunarodne kompanije. Radio je za Amazon Web Services, telekom grupacije i edutech kompanije, a paralelno razvijao i vlastite startup projekte.

Jedan od početaka, prisjetio se, bio je i TastyCarrot odnosno Mrkva.hr – platforma za dostavu hrane koja je, kako kaže, bila preteča današnjeg Wolta. Projekt su razvijali još prije deset godina, kada tržište dostave hrane u regiji praktički nije bilo razvijeno.

- Napravili smo cijeli ekosustav za restorane, dostavu i naručivanje hrane, ali tržište tada još nije bilo spremno za takav model, prisjeća se.

Nakon gotovo jedanaest godina života u Aziji, povratak u Hrvatsku bio je prvenstveno obiteljska odluka. No upravo je povratak otvorio prostor za razvoj novog projekta.

Danas Vendue Tech funkcionira kao remote-first tvrtka s međunarodnom mrežom suradnika iz Europe, Amerike i Azije. Tim broji više desetaka suradnika, a projekt se razvija uz snažan fokus na istraživanje, razvoj i intelektualno vlasništvo.

Lijević ističe kako startup ne želi biti „još jedna jednostavna AI platforma“, nego infrastrukturno rješenje koje povezuje znanja iz inženjerstva, prava, financija i analitike podataka.

U razgovoru se dotaknuo i investicija u nekretnine, upozorivši kako ulaganja ne bi trebalo donositi impulzivno ni pratiti trendove bez analize tržišta i regulative.

- Ljudi često slijepo vjeruju pričama o apartmanima i kratkoročnom najmu, ali regulativa se može promijeniti preko noći. Vidjeli smo to u Barceloni i Singapuru. Potrebno je analizirati podatke i pristupiti investiranju sustavno, naglašava.

Iako je danas fokusiran na razvoj tehnologije i razgovore s investitorima, ne skriva da startup život izgleda kao „roller coaster“.

- Treba ponovno graditi sve - odnose, povjerenje, partnerstva, infrastrukturu i kulturu tvrtke. Ali upravo je to ono što me motivira, kaže.

Posebno važnu ulogu u razvoju projekta imao je i ZICER Startup Factory program, kroz koji je Vendue Tech dodatno razradio pitch, poslovni model i povezao se s hrvatskim startup ekosustavom.

Danas razgovaraju s investicijskim fondovima i traže partnere koji neće donijeti samo kapital, nego i dugoročnu stratešku suradnju.

- Startup nije sprint nego proces koji traje deset godina i više. Zato je važno pronaći investitore s kojima postoji stvarno povjerenje i zajednička vizija, zaključuje Lijević.

Vendue Tech danas je još u fazi razvoja, ali ideja koju razvijaju pokazuje kako hrvatski startupi sve češće ciljaju globalne probleme - i pritom koriste iskustvo stečeno na međunarodnoj tehnološkoj sceni.

Uz poduzetništvo, važan dio njegove svakodnevice čine sport i obitelj. Trči maratone, bavi se triatlonom i vjeruje da upravo fizička aktivnost daje mentalnu snagu potrebnu za dugoročne poduzetničke izazove.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM #803/S26

Objavljeno 22. svibnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Zašto je odlučila otvoriti baletni studio u alkarskom gradu, kako je iz svijeta plesa, doplesala u svijet brojki, poduzetništva, otkriva u razgovoru s urednicom i voditeljicom podcasta Poslovni đir Ojdanom Koharević.

- Sve je počelo prije tri godine, imala sam dugogodišnju želju vratiti se svijetu baleta, a pogotovo nakon što sam postala majka i dobila dvoje djece, htjela sam i svojoj djeci prikazati najbolju verziju sebe. Kako su godine prolazile, ta želja me sve više vukla…tako o počecima govori Andrea.

Za sve je, kako kaže, zaslužna njezina prijateljica Kristina, ona joj je uz obitelj bila velika podrška, jer je naslijedila njezin baletni studio što joj je znatno pomoglo u počecima.

Sada nakon tri godine od otvaranja - jako je zadovoljna, vijest o otvaranju baletnog studija brzo se proširila alkarskim gradom.

Kako kaže, drago joj je jer je na taj način nastavila s baletnom karijeru iz Splita, 14 godina je plesala u Hrvatskom narodnom kazalištu Split, a odnedavno je baletnim koracima krenula i u Sinju. Ulazak u svijet poduzetništva nije joj bio težak, jer ostvarila je svoj san, a ova mlada poduzetnica jednostavno objašnjava svoj poduzetnički put.

- Bilo mi je puno teže raditi za drugoga i ulagati neko svoje vrijeme za drugoga, a nisam bila u potpunosti ispunjena. Kada počneš s nečim što stvarno voliš, a ne iz nekog hira, ti se toliko uneseš u to, ti ne gledaš na sat, jedva čekaš da dođe novi dan, kako bi realizirao neku svoju ideju, projekt, otvoreno će Andrea Poljak.

Iako je još u mladoj dobi, svima savjetuje kako bi za uspjeh svatko trebao pronaći svoju kreativnu stranu, usuditi se krenuti s nečim novim. Ponavlja kako joj je puno strašnije raditi nešto što ne voli.

- Početak je uvijek težak, ulaganje u opremu, prostor, morate uložiti dosta novca, a niste ni počeli s poslom, a pogotovo zarađivati od posla. Međutim, ja sam primjer da se može, treba sve staviti na papir…, kaže sugovornica.

Do sada, kako ističe, nije koristila poduzetničke kredite ni druge načine sufinanciranja, no unatoč tome uspjela je staviti studio na noge i opstati na poduzetničkom tržištu.

Iako mnogi pri pokretanju posla teže perfekcionizmu, osjećaju kako prostor mora biti savršeno sređen, ova poduzetnica misli kako to ne treba biti u prvom planu, već je i u ovom poslu najvažnije - znanje.

- Balet je u mom životu od početka jer sam od 3. godine života u baletu, tada s danas pokojnim Jozom Borčićem, te s baletnom prvakinjom Albinom Rahmatullinoma u HNK Split. Sretna sam jer sam imala jako dobre učitelje i pedagoge, naglašava sugovornica.

Kako navodi, ljudi često imaju krive pretpostavke o baletu, „jer sve je krasno, pleše se balet“, no ne znaju da se ulaže 100 posto svojim tijelom, a na žalost moguće su i ozljede. Jedna takva ozljeda promijenila joj je životni put.

- Od naših baletnih 'špica' na stopalu mi se pojavio dobroćudni tumor, od pretjeranih vježbi. Međutim na operaciji mi je ozlijeđen živac i morala sam prekinuti s plesom, prepričava dio životnoga puta.

Bila je prestrašena jer se tumor mogao vratiti, znala je kako se baletu neće moći posvetiti kao prije, zato se i nije odmah vratila baletu. Sada joj je žao što s ovim poduzetničkim putem nije krenula puno prije.

Kako to obično biva ona uzrečica 'nije svako zlo za zlo' potvrdila se u njezinom slučaju pa je umjesto karijere balerine izabrala karijeru balerine – poduzetnice.

- Da nije bilo te ozljede vjerojatno bi ostala u HNK, plesala bi, a ne vjerujem da bi išla za nečim svojim, kaže sugovornica.

Strah od perfekcionizma često koči, no najvažnije je da znate kako niste sami.

Pri kraju ovog poduzetničko-baletanskog razgovora urednica i voditeljica upitala je sugovornicu što je na sve rekao suprug, rođeni Sinjanin je li bilo čuđenja i pitanja 'jesi li ti normalna?', sugovornica odgovara.

- Isto kao što je rekao i kad me upoznao 'jesi li ti luda?', ali sad mu je drago kad vidi koliko sam sretna u tome, kako je ta želja koju sam mu 'kljucala' od toga 'ja bih' došla do ovoga 'ja jesam', bez te podrške sve bi bilo puno teže.

Za sam kraj zahvaljuje svojoj suradnici Marijani Muslim Marević iz HNK Split s kojom podučava sinjske balerine od najranije dobi.

Sinjska poduzetničko-baletna priča mnogo je više od same priče, to je priča života ove hrabre, mlade žene, balerine u svijetu poduzetništva.

Urednica podcasta Poslovni đir Ojdana Koharević. Foto: privatni arhiv.

Objavljeno 15. svibnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Što ako bi folija u koju danas pakiramo voće, povrće ili gotovu hranu, umjesto da zagađuje planet tisućama godina, jednostavno nestala u nekoliko tjedana?

Upravo na tom pitanju nastala je priča o Fybrionu, inovativnom hrvatskom startupu koji razvija biobaziranu i biorazgradivu alternativu klasičnoj plastici. U novom izdanju emisije Pametna Hrvatska na Poslovnom FM-u gostovali su Vanja Jurišić s Agronomskog fakulteta i Nikola Španić s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, suosnivači tvrtke i kreatori tehnologije koja bi mogla postati jedan od važnijih hrvatskih green-tech iskoraka.

Njihova bioplastika nastaje iz ostataka poljoprivredne biomase i drvne industrije, sirovina koje se godinama promatraju kao otpad, a koje Fybrion pretvara u održivo rješenje za industriju pakiranja hrane. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

- Danas smo proizveli više od devet milijardi tona fosilne plastike, a reciklirali svega devet posto. Alternative više nisu pitanje izbora, nego nužnosti, istaknula je Vanja Jurišić tijekom razgovora.

Za razliku od klasične plastike, Fybrionova folija može se biološki razgraditi bez dugotrajnog opterećenja okoliša, a pritom zadovoljavati kriterije prehrambene industrije i nadolazeće europske ESG regulative.

Projekt je već privukao pažnju velikih sustava poput Podravke i Cromarisa, koji su iskazali interes za buduću suradnju, dok startup paralelno vodi razgovore s međunarodnim investicijskim fondovima. Hrvatski investicijski ekosustav, priznaju osnivači, još uvijek sporije prepoznaje deep-tech i green-tech projekte u odnosu na AI i software industriju, zbog čega su se snažnije okrenuli inozemnim investitorima.

Posebno zanimljiv dio razgovora otvorio je pitanje “greenwashinga” i stvarne održivosti proizvoda koje svakodnevno koristimo. Gostovanje je donijelo i niz zabrinjavajućih podataka o mikroplastici, recikliranom polietilenu i potencijalnim dugoročnim posljedicama za zdravlje ljudi.

No iza ozbiljne tehnologije krije se i vrlo ljudska startup priča - dvoje fakultetskih profesora koji nakon redovnog radnog vremena, često do kasno u noć, grade tvrtku s globalnim potencijalom.

- Ne gledamo na ovo kao na čudo koje će riješiti cijeli problem plastike. Ali ako uspijemo zamijeniti barem mali dio otpada nečim održivim - napravili smo veliku stvar, rekao je Nikola Španić.

Fybrion je danas u fazi pripreme investicije, zaštite intelektualnog vlasništva i skaliranja proizvodnje, a cilj je do kraja sljedeće godine imati spremnu tehnologiju za komercijalizaciju.

Ako uspiju, Hrvatska bi uskoro mogla imati tehnologiju koja neće samo zamijeniti plastiku, nego promijeniti pravila igre u industriji održivog pakiranja.

Cijelu epizodu Pametna Hrvatska poslušajte i u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica podcasta Pametna Hrvatska: Marijana Matković

Objavljeno 11. svibnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

U novom izdanju podcasta Pametna Hrvatska na PoslovniFM donosimo priču o mladim ljudima koji vlastitim znanjem i inicijativom konkretno mijenjaju svakodnevicu studenata s invaliditetom.

U studiju su gostovali Fran Matija Krasnić, Leon Benković i Jan Krajinović, dio tima koji stoji iza projekta SIADUS, inovativne digitalne platforme koja povezuje studente s invaliditetom s kolegama spremnima pružiti im podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima. Uz njih, na projektu rade i Patrik Cavrić i Dominik Milković.

SIADUS je osmišljen kao sustavno i tehnološki napredno rješenje koje olakšava studiranje osobama s invaliditetom. Platforma omogućuje jednostavno povezivanje studenata s invaliditetom s kolegama koji im mogu i žele biti asistenti, odnosno spremni su pomoći u konkretnim situacijama – od kretanja u kolicima po fakultetu, pa sve do nošenja torbe ili pomoći oko vaenja stvari u dvorani i slično.

- Cijeli proces funkcionira kroz pametni sustav uparivanja, temeljen na rasporedima i potrebama korisnika, uz dodatni nadzor koordinatora platforme, koji osigurava kvalitetu i pouzdanost suradnje, pojasnio je Leon Benković. Kako bi projekt imao stalnu evaluaciju i bio zanimljiv korisnicima, pogotovo mladim ljudima koji će se uključivati kao asistenti, nakon svake ostvarene pomoći sudionici evaluiraju iskustvo, a asistenti za svoj angažman dobivaju bodove koji se mogu vrednovati kroz ECTS sustav, čime se dodatno potiče sudjelovanje i društvena odgovornost, ističe Fran Matija Krasnić.

- Projekt je već uspješno testiran na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje ga koristi tridesetak studenata. Nakon početne faze i uočenih tehničkih izazova, tim je unaprijedio sustav i pripremio novu verziju s dodatnim funkcionalnostima, dok je mobilna aplikacija u završnoj fazi razvoja. Upravo će mobilno rješenje omogućiti još jednostavnije i brže korištenje putem notifikacija, što je posebno važno u dinamičnom studentskom okruženju – ističe Leon Beković.

Ideja za SIADUS proizašla je iz osobnog iskustva Frana Matije Krasnića, koji je nakon srednje škole ostao bez asistentske podrške te se na fakultetu morao sam snalaziti u svakodnevnim situacijama. Upravo ta potreba potaknula je razvoj platforme koja danas nudi strukturirano i dostojanstveno rješenje za mnoge studente. Važno je naglasiti kako projekt ne doprinosi samo funkcionalnoj pomoći, već i razvoju društvene svijesti – kroz svakodnevna uparivanja studenti se upoznaju, ruše predrasude i često stvaraju nova prijateljstva, ističe Jan Krajinović. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Osim pozitivnog utjecaja na studente, SIADUS donosi i šire koristi za obrazovne institucije. Fakulteti koji ga implementiraju dobivaju alat za unaprjeđenje inkluzije, ali i mogućnost jačanja svojih ESG pokazatelja te lakšeg pristupa europskim fondovima. Upravo zato interes za projekt već dolazi s drugih fakulteta u Hrvatskoj, ali i iz Europske unije, gdje ovakvo rješenje zasad nema direktnu konkurenciju, ističe mladi trojac.

Dečki iz Siadusa ne planiraju stati samo na visokom obrazovanju. Dugoročna vizija uključuje proširenje platforme na tržište rada, odnosno povezivanje osoba s invaliditetom s poslodavcima. Cilj je stvoriti cjelovit sustav koji prati korisnike od studija do zaposlenja, olakšavajući im prvi korak na tržištu rada i istovremeno pomažući poslodavcima da lakše pronađu kvalificirane kandidate. Ideja je stvoriti platformu u sklopu koje bi osobe s invaliditetom koje traže posao mogle istaknuti neke svoje prednosti, ali i poteškoće ili ograničenja, koja možda traže prilagodbu radnog mjesta ili uvjeta rada, kako bi poslodavci lakše donijeli odluku o njihovom zapošljavanju, pojašnjava Jan Krajinović.

Ekipa koja stoji iza Siadusa posebno ističe kako je sudjelovanje u ZICER-ovom startup akceleratoru dodatno osnažilo tim, pruživši im praktična znanja i mentorsku podršku, a tu su osvijestili i jednu veliku grešku koju su napravili u startu projekta. Naime, priznaju da su u početku više pažnje posvetili razvoju proizvoda, nego analizi tržišta. Srećom, pokazalo se da ono itekako postoji, pa je greška koju su uočili ostala među 'lekcijama'  koje danas primjenjuju u daljnjem razvoju projekta.

Unatoč velikim obavezama na fakultetima i radu na projektu – pri čemu valja istaknuti da je Fran Matija među 1 posto najboljih studenata na Ekonomskom falkultetu i dobitnik je rektorove nagrade, a  Leon studira čak na dva fakulteta -  ovi mladi poduzetnici nastoje pronaći i vrijeme za sebe. Slobodno vrijeme, iako ga nema mnogo, koriste za aktivnosti koje ih opuštaju. Fran Matija jako voli čitati, A Leon i Jan opuštaju se u teretani, dok Leonu i vožnja u off-road uvjetima, služi  kao ispušni ventil od svakodnevnih izazova.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica: Marijana Matković Foto: PoslovniFM

Objavljeno 4. svibnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

U svijetu znanosti, problemi su svakodnevica. U svijetu poduzetništva – oni su prilika. Upravo na toj razdjelnici danas djeluje profesor Davor Šakić s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, gost podcasta Pametna Hrvatska, koji zajedno s kolegom Tinom Weitnerom razvija projekt TINFE, rješenje koje bi moglo značajno unaprijediti analizu laboratorijskih podataka i promijeniti način rada u brojnim znanstvenim i industrijskim okruženjima.

Sve je krenulo iz konkretne potrebe. Kako objašnjava Šakić, tijekom rada s fluorescentnom spektroskopijom, metodom koja omogućuje analizu tvari kroz njihovu sposobnost emitiranja svjetlosti, naišli su na ograničenje koje je otežavalo precizna mjerenja. Umjesto da problem zaobiđu, odlučili su ga riješiti. Kombinacijom modifikacije instrumenta i razvoja vlastitog softvera uspjeli su postići ono što u laboratorijima često nedostaje: veću točnost, pouzdanost i linearnost rezultata, čak i u kompleksnim uvjetima.

„Ako mi imamo problem, vjerojatno ga imaju i drugi“, jednostavno objašnjava Šakić početni impuls za razmišljanje o komercijalizaciji. Upravo taj trenutak označio je prijelaz iz čiste znanosti u poduzetništvo, put koji nije ni brz ni jednostavan, ali je, kako kaže, iznimno dinamičan.

Ključ je bio u kombinaciji znanstvene znatiželje i praktičnog pristupa rješavanju problema, ili, kako sam sugovornik simpatično kaže:

- Čeprkali smo, čeprkali i uspjeli smo ga riješiti. Malo smo ‘hakirali’ sam uređaj, malo promijenili metodu i napravili softver koji to odrađuje”, opisuje Šakić proces koji je doveo do stvaranja novog rješenja. Ono što je započelo kao akademski izazov ubrzo je prepoznato kao potencijal za širu primjenu i komercijalizaciju. Naime, s vremenom se dogodio jedan često nevidljiv dio inovacijskog procesa – znanstvenici su pomalo prerasli u poduzetnike, što često nije jednostavno.

Kaže kako su značajnu ulogu u toj njihovoj transformaciji imali programi podrške i akceleracije koji su projektu TINFE pomogli da napravi ključne iskorake. Prvi i najvažniji korak na tom putu bilo je uključivanje u program Nucleus, koji je povezivao znanstvenike i poduzetnike.

- Tu smo zapravo napravili prijelaz iz “čistih znanstvenika” prema startup razmišljanju i naučili neke važne stvari, od toga kako predstaviti ideju tržištu, do definiranja tko su potencijalni korisnici i zašto je rješenje važno. Drugi korak bio je Ziccerov Tech Transfer program koji je omogućio ubacivanje u drugu brzinu, odosno ubrzao je razvoj. U ovom slučaju fokus je bio na validaciji tržišta, izradi poslovnog i marketinškog plana, razvoju pitcha i poslovnog mindseta, a tu smo dobili i prva ozbiljnija financijska sredstva. To je bio prijelaz od ideje u stvaranje konkretnog startupa, a treći važan korak ostvarili smo preko  HAMAG-BICRO akceleratora. Ušli smo u njihov predakcelerator, pa zatim u akcelerator i to nam je donijelo dodatni kapital, odnosno ključnu financijsku potporu za dodatni razvoj, priča profesor Šakić. U međuvremenu, kao dodatni poticaj, stigla je i injekcija Proof of Concept (PoC) kapitala, koja je iskorištena za otvaranje firme i transfer tehnologije.

- Ne želimo trčati pred rudo i obećavati brda i doline, ističe Šakić. Dodaje kako je TINFE sada u fazi pilotiranja, u kojoj se pokušava razgovarati sa što više partnera i što više različitih ljudi, kako bi počeli koristiti ovaj sftwer i isprobali ga na svojim sustavima.

- Paralelno s time, malo se 'pripicuknemo' određenim laboratorijima, da osim našeg instrumenta kojeg imamo na fakultetu, koristimo i njihove instrumente i njihove podatke i katkad njihove, katkad naše sustave, da isprobamo kako to radi i na taj način skupljamo što je moguće više dokaza da naša metoda radi u relevantnim sustavima, i u relevantnim pitanjima koja bi mogla nekoga interesirati. Do sada, gdje god smo bili,  uspjeli smo pokazati da naša metoda radi, odnosno još uvijek nismo naišli na metodu, odnosno na nekakav sustav u kojem ne bi bila efikasna – ističe sugovornik. U ovoj fazi, dodaje, TINFE je spreman za dogovore o licenciranju ili kupoprodaji, u sklopu kojeg bi njegovo znanje i metoda bili ugrađeni u instrumente partnera, no još uvijek su okrenuti i prikupljanju novca za razvoj projekta.

- Trenutno smo okrenuti europskim projektima za razvoj poduzetništva. Prijavili smo se na natječaj European Investment Councila, projekt od Wider-a, koji ima prolaznost od 4 posto. Još  čekamo rezultate, no to će biti i dobra vanjska evaluacija projekta. Naime, kolega Weitner i ja možda smo previše uronjeni u svoj mali mjehurć da možda i ne vidimo neke stvari koje netko  izvana može bolje vidjeti i razumjeti. Tako će nam evaluacija na tom natječaju, kako god završio, biti korisna i za to da sami bolje procijenimo jesmo li dobro postavii projekt – zaključuje sugovornik.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica podcasta: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 24. travnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM

U vremenu kada često govorimo o odlasku mladih i nedostatku prilika, priča Luke Kovačića vraća vjeru u ono što Hrvatska već ima - znanje, upornost i ideje koje nastaju iz stvarnog života.

U podcast serijalu Pametna Hrvatska, powered by Janaf, na prvom poslovnom radiju Poslovni FM, predstavljena je priča mladog studenta mehatronike i robotike s Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji iza sebe već ima niz međunarodnih nagrada - ali i nešto puno važnije: konkretno rješenje za stvaran problem.

Sve je počelo, kako to često biva u najboljim inovacijama, iz potrebe. Obiteljski nasad borovnica, smješten u Jastrebarskom, otvorio je pitanje koje mali proizvođači vrlo dobro poznaju - kako učinkovito, brzo i precizno pakirati osjetljivo voće bez velikih industrijskih sustava koji su namijenjeni velikim proizvođačima.

- Pakiranje borovnica je monoton i zahtjevan proces, a plod je izuzetno osjetljiv - dovoljan je jedan loš potez da se ošteti cijela mjerica, objašnjava Luka Kovačić urednici podcasta Marijani Matković. Upravo tu, naglašava, nastala je ideja o stroju koji neće biti samo još jedan industrijski alat, nego rješenje prilagođeno malim proizvođačima.

Rezultat? Prototip automatskog stroja za pakiranje borovnica – kompaktan, modularan i prilagodljiv. Stroj koji može obraditi 50 do 60 kilograma dnevno, što je realna potreba malih OPG-ova, ali uz mogućnost daljnjeg razvoja i prilagodbe za druge vrste bobičastog voća.

Na projektu je počeo raditi već nakon druge godine fakulteta, za koju je ispite dao u roku, pa je tijekom ljeta imao vremena za to. Kaže kako je za to što je fakultet riješio bez problema vjerojatno zaslužna ljubav prema 'legićima' u djetinjstvu, zahvaljujući kojoj je sve igračke znao rastavljati i popravljati. U osnovnoj školi obožavao je tehnički odgoj, pa je logičan slijed bio upisati i srednju Tehničku školu Ruđer Bošković, u kojoj je u smjeru tehničara za mehatroniku dobio sjajne temelje, pa je taj put izabrao i na fakultetu. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili na ostalim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Razvoj projekta bio je složen i zahtijevao je detaljno promišljanje svakog segmenta procesa – od doziranja i transporta borovnica, preko vaganja, pa sve do zatvaranja ambalaže. Poseban izazov predstavljala je osjetljivost samog voća, zbog čega je bilo potrebno osmisliti nježan, ali učinkovit način transporta. Kao jedno od rješenja, Luka je primijenio vibracijski sustav koji omogućuje kontrolirano kretanje plodova bez oštećenja.

Projekt je razvijao uz mentorstvo profesora Željka Šituma, koji svoje studente često potiče da se javljaju na sajmove inovacija i time im daje 'vjetar u leđa', a osim tehničkih izazova, značajan dio procesa činilo je osiguravanje komponenti koje su mu bile potrebne da sastavi što funkcionalniji stroj. Zbog toga je Luka samostalno kontaktirao brojne tvrtke, slao upite i prezentirao svoj projekt tražeći dio po dio koji mu nedostaje da stvori stroj kakav je zamislio,  pri čemu je uspio osigurati podršku nekih domaćih tvrtki i donacije ključnih dijelova. Među ostalima, od Kapetanović sistema dobio je aluminijske profile, od SMC grupe, značajan broj dijelova koji su mu pomogli u samoj izradi stroja, obiteljska tvrtka SET Bjelovar omogućila mu je remen pokretne trake, a od RBT Technology i PLC  industrijsko računalo koje pokreće cijeli taj stroj i zaslin preko kojeg se njme upravlja te senzore.

- Iznenadilo me to kolike su tvrtke spremne  podržati mladog čovjeka koji se javljao na običnu kontakt adresu, bez poznanstava, priča mladić koji je na kraju uspio stvoriti vrlo funkcionalan stroj za berbu borovnica.

- Nisam imao što izgubiti. Najgore je ne pokušati, kaže Luka, u rečenici koja možda najbolje opisuje generaciju koju želimo vidjeti češće.

Njegov rad prepoznat je i na sajmovima inovacija. Već na prvom nastupu na izložbi Inova osvojio je zlatnu medalju i posebno međunarodno priznanje. Naime,uvidjevši potencijal njegovog stroja,  rumunjska delegacija dodijelila mu je priznanje za doprinos društvu, što je Luki veliki poticaj. No, na sajmu je bilo i puno učenika iz srednjih škola i studenata koji su se jako zainteresirali za njegov projekt i raspitivali se o detaljima, što mu je bilo posebno drago. Naime, Luka ima dvojicu mlađe braće kod kuće i jako se voli družiti s njima, iako zasad nisu pokazali veliki interes za mehatronikom i robotikom.

Razvoj stroja nije bio linearan. Naprotiv. Od vibracijskih aktuatora za nježan transport plodova, preko preciznog doziranja i vaganja, do mehanizma za odvajanje posuda s razmakom od svega milimetar i pol – svaki segment zahtijevao je niz prototipova, testiranja i prilagodbi. Ukupno – više od pola godine razmišljanja i razvoja, te nekoliko intenzivnih tjedana izrade.

I dok bi mnogi tu stali, Luka ide dalje.

- Planovi? Završiti razvoj stroja do početka sezone, testirati ga u realnim uvjetima i kroz godinu dana doći do finalnog rješenja. Dugoročno - vlastita tvrtka za razvoj automatiziranih sustava, posebno u sektoru poljoprivrede gdje vidi ogroman neiskorišten potencijal.

Jer ova priča nije samo o stroju za borovnice. Ovo je priča o tome kako nastaje poduzetništvo. Kako se gradi industrija. Kako izgleda Pametna Hrvatska kada joj damo prostor.

I možda najvažnije – kako jedna ideja iz dvorišta može postati rješenje za tržište.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 17. travnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM

U razgovoru za Poslovni FM potkrjepljuje to upravo primjerom svog mjesta, Vivodine, naselja između Žumberka i Ozlja, poznato po vinarskoj tradiciji. Na vrhu sela je crkva Svetog Lovre, ispod koje se pruža predivan pogled na vinograde.

U Vivodini, kaže, nema državnog zemljišta, parcele su rascjepkane, vlasnici rasuti po svijetu, a primjerice jedna parcela od stotinjak ili dvjesto četvornih metara ima i po dvadesetak vlasnika. Zemlja se ne prodaje, pa je veliki izazov raditi vinograde na malim površinama. Ekonomski je neisplativo ako ne sadite barem pola hektara, hektar, ako ne i više, da bi napravili nekakvu ekonomski isplativu priču. Ako nema vlasništva, nema novih investicija, nema ni pomoći iz EU fondova, kaže Vrbanek. Nada se kako će u novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu biti obuhvaćene i nesređeno privatno zemljište.

Misli kako država mora preuzeti inicijativu, i naći jednostavniji postupak rješavanja takvog zemljišta, pogotovo za parcele koje su male, možda čak i osnivanjem nekakvog fonda, pa ako netko sutra tuži državu tog pojedinca koji je pokušao ili ušao u posjed privatnog zemljišta, da mu se nadoknadi ta šteta, predlaže Vrbanek u razgovoru s Majom Antonić, urednicom podcasta AgroVizija.

Osim toga, dodaje Vrbanek, nesređena zemlja izvor je bolesti. Kao primjer navodi zlatnu žuticu koja dolazi iz nesređenih i zapuštenih vinograda. Opasnost od zlatne žutice mogla bi biti poluga da se zapuštena zemljišta riješe, srede, očiste i daju uz neke uvjete ljudima koji je žele obrađivati.

Josip Vrbanek je ostao na svojoj djedovini. Ljubav prema vinarstvu započela je baka, nastavili su roditelji, a Josip, treći agronom u obitelji, unapređuje i modernizira proizvodnju vina. Tako je nastao brend Estate 1777, po godini gradnje podruma, koji danas nudi graševinu, chardonnay, sivi pinot, sauvignon, te kupažu crnih vina. Chardonnay se proizvodi klasičnom metodom i u barik bačvama. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili na ostalim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Vinarska 2024. je godina bila malo izazovnija i prinosi su bili niži, a prošla 2025. je bila dosta dobra. Kao i ostali proizvođači, bore se s klimatskim promjenama. Zanimljivo je kako iz godine u godinu vina postaju kompleksnija, s manje kiselina, na što kupci nisu navikli. Ipak, iz godine u godinu Vivodina ima sve više posjetitelja i pozornost vinoljubaca koje zaslužuje.

Od 2013. do 2024. površina pod vinogradima smanjila se za oko 11.000 hektara. Smanjenje proizvodnje nije samo u vinarstvu, nego u cijeloj poljoprivrednoj proizvodnji, rekao je Vrbanek.

- Sve je manje ljudi na selu, mladi se teško odlučuju na poljoprivredu, pa ne žele saditi nove vinograde, pa čak ni održavati stare. Nestaju i stariji ljudi koji su znali orezati i pročistiti vinograd, tako da se gubi i dragocjeno znanje, ističe Vrbanek.

Ponavlja kako je poljoprivredna proizvodnja neisplativa, zbog malih površina, odnosno male proizvodnje. Kad bi netko imao 5 hektara vinograda, to bi mu se trebalo moći isplatiti uz racionalnu proizvodnju, dok kad netko ima 1000, 2000 ili 5000 kvadrata, znači ispod pola hektara, to je jako teško održati na životu. Investitora koji su novac zaradili u drugim sektorima, IT-u ili građevini ima, ali ulaganja neće biti ako godinama trebaju rješavati zemljišne knjige.

- Nikakvih značajnijih pomaka neće biti ako se napokon u potpunosti ne riješe zemljine knjige, zaključuje Vrbanek.

Vinska omotnica loše iskorištena

- Vinska omotnica od 10 milijuna eura na godinu nije dobro iskorištena, kaže Josip Vrbanek. U 2025. je iskorištenost na 18 i nešto posto. U 2024. je bila na razini 50-ak posto. To su stvarno loši rezultati, u prošloj je godini izgubljeno gotovo 8 milijuna eura, a godinu dana prije oko 5 milijuna. Dakle, u posljednje dvije godine izgubljeno je oko 13 milijuna eura, no to nije konačni broj. Kad izračunamo da je vinska omotnica vezana uz sufinanciranje od 50 posto, onda računamo da smo izgubili oko 30 milijuna investicija. Taj nam gubitak, tvrdi Vrbanek, stvara i probleme za neke druge mjere ruralnog razvoja gdje je vinarski sektor uključen, a posebno u prihvatljivim troškovima su u tim mjerama kupnja mehanizacije koja je neophodna vinogradarima i sadnja novih vinograda koji su nam neophodni s obzirom na pad površina.

- I sad, netko iz resornog ministarstva, može zaključiti da vinarima onda ni ne treba novac kad je iskorištenost omotnice loša. Neke su bile informacije iz Ministarstva da su vinogradari i vinari najvećim dijelom krivi za neiskorištenost. Međutim, moj stav je da tome nije tako, s obzirom na to da djelujem i kao predsjednik Odbora za vinogradarstvo i vinarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Veliki je problem vinske omotnice, za razliku od drugih natječaja, da se svaka alokacija, znači, od tih 10,5 milijuna eura mora potrošiti iz godine u godinu. Ako vi u jednoj godini niste potrošili sredstva, ne možete to prebaciti na sljedeću godinu. S obzirom na to da nije bilo 3 godine natječaja, ministarstvo i agencija za plaćanje nisu mogli ugovarati nove natječaje, odnosno nove projekte.

Na upit o 30 plus milijuna eura neiskorištenih investicija, ilustrira to svojom procjenom. To je za realno desetak lijepih novih vinarija po 3 milijuna eura, ali još gore je da je to za stotinjak, ako ne i 200 vinara da nekakvu opremu nabave, da obnove, odnosno da restrukturiraju postojeće vinograde, moderniziraju, ističe Vrbanek.

Vivodinski pjenušac - nova tržišna niša

- Nas desetak vinara zaključili smo da nam fali jedno dobro pjenušavo vino. Tendencija je danas da se pjenušci sve više troše, i nekako je došla ideja da možda svi zajednički napravimo jedan zajednički pjenušac. 2024. godine odlučili smo napraviti najbolji pjenušac, nešto s čime Vivodina i mi Vivodinci možemo biti ponosni, kaže Vrbanek.

Dogovorili smo se da to bude sorta Chardonnay i tako je nas 10 vinara svatko dao u pravilu oko 500 kg Chardonnaya gdje smo računali da ćemo za tu nekakvu prvu berbu imati 5000 boca pjenušca. Osnovali smo novo društvo, društvo se zove Vivodinac d.o.o. Pjenušac smo nazvali po našoj crkvi, Sveti Lovro, odnosno Pjenušac se zove Suze svetog Lovre. Na etiketu smo stavili topografski sve naše vinarije. Jedinstvena je to priča gdje se 10 vinara okupilo i pokušalo napraviti najbolji pjenušac iz našeg Vivodinskog kraja.

Wine and Walk

Svake godine u svibnju Vivodinci organiziraju Wine and walk događaj, koji okuplja ljubitelje dobroga vina i autohtone hrane. U dva vikenda posjeti nas po 300 ljudi, uglavnom iz Dalmacije, Istre i Slovenije, naglašava Josip Vrbanek. Specifičnost Wine and Walka je da su grupe podijeljene na 30 osoba, tako da imamo 10 grupa po 30 osoba, ukupno 300 ljudi u danu. Svaka grupa ima svog vodiča, svaka grupa ima određen tempo i zna se točno kad je u kojoj vinariji, tako da se posjeti svih, najčešće 8 do 10 vinarija, ovisno koliko nas sudjeluje svake godine. Svaka grupa dobije dobru priču, odnosno vino u svakoj vinariji, povijesti, ali i o podrumu, položaju i ostalim informacijama. Svaki vinar ponudi svoje domaće proizvode, jer smo, usudim se reći, vrlo dobri domaćini. Očekujemo i veselimo se novim posjetiteljima uvijek. Za umorne posjetitelje nudi se i nekoliko kuća za najam, kaže Vrbanek. Dodaje kako je i on razmišljao o smještaju, ali trenutačno su u fazi rekonstrukciji vinarije, pa budžet za smještaj još nije u planu.

- U planu je ove godine otvoriti kušaonu. Moramo dalje razvijati i osigurati raznolik sadržaj gostima koji dolaze na Vivodinu, optimistično je zaključio razgovor za podcast AgroVizija, vivodinski vinogradar i vinar Josip Vrbanek.  

Urednica: Maja Antonić Foto: Darko Buković/PoslovniFM Podcast Agrovizija #796

Projekt Ecolika Green Innovation donosi inovativno rješenje za jedan od zanemarenih ekoloških problema u Hrvatskoj – otpadnu ovčju vunu. Kroz naprednu tehnologiju prerade, ovaj projekt pretvara vunu u organsko gnojivo i ekološki malč, čime doprinosi održivoj poljoprivredi, smanjenju otpada i razvoju kružne ekonomije.

U podcastu Pametna Hrvatska gošća Dragica Jerkov, poduzetnica i inovatorica iz tvrtke FEMA d.o.o., predstavila je projekt Ecolika Green Innovation – tehnološki i društveno relevantno rješenje koje otpadnu ovčju vunu pretvara u visokovrijedne ekološke proizvode. Riječ je o inovaciji koja istovremeno adresira ekološki problem i unaprjeđuje održivu poljoprivredu.

U Hrvatskoj se godišnje odbaci oko 1300 tona sirove vune, koja se zbog svoje strukture razgrađuje i do 95 godina, čime postaje dugoročan okolišni teret. Umjesto da ostane neiskorišten resurs, Jerkov i njezin tim razvili su tehnologiju kojom se vuna transformira u organsko gnojivo u obliku peleta i malč, tzv. „vunene pahuljice“. Ovi proizvodi imaju višestruku funkciju: poboljšavaju kvalitetu tla, zadržavaju vlagu, smanjuju potrebu za navodnjavanjem do 25 posto te štite biljke od temperaturnih ekstrema i štetnika poput puževa golača – bez upotrebe kemije.

– Otpadna vuna za nas nije problem, nego resurs koji smo naučili razumjeti. Kada joj vratite vrijednost, ona postaje saveznik poljoprivrede, ali i konkretan odgovor na pitanje kako proizvoditi održivije i odgovornije, istaknula je Jerkov u razgovoru s urednicom podcasta Marijanom Matković. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi), na brojnim drugim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Posebna vrijednost inovacije leži u prirodnim svojstvima vune. Kao materijal visoke hidroskopnosti i termalne stabilnosti, vuna djeluje kao prirodni regulator vlage i temperature u tlu. U obliku peleta, ona postaje mikrorezervoar vode i hranjivih tvari koji se postupno otpuštaju prema potrebama biljke, čime se izbjegava prekomjerno gnojenje i degradacija tla. Za razliku od mineralnih gnojiva koja hrane biljku, ali osiromašuju tlo, ovaj proizvod istovremeno hrani i biljku i tlo, potičući razvoj mikroorganizama i dugoročnu regeneraciju zemljišta.

Razvoj projekta zahtijevao je rješavanje kompleksnih tehnoloških izazova. Ključni iskorak bio je razvoj patentirane ozonotermalne metode sterilizacije vune – prve takve vrste u svijetu. Upravo taj proces omogućio je dobivanje sigurnog i certificiranog organskog proizvoda, usklađenog s europskim standardima. Danas projekt ima hrvatski, europski i svjetski patent te je višestruko nagrađivan na međunarodnim sajmovima inovacija, uključujući i prestižni Grand Prix u Kini.

– Ovo nije priča o jednom proizvodu, nego o promjeni načina razmišljanja – da ono što odbacujemo može postati temelj nove vrijednosti, ako imamo znanje, upornost i prave partnere, napominje sugovornica.

Ecolika se ne zaustavlja samo na proizvodu – riječ je o cjelovitom poslovnom modelu koji potiče razvoj lokalnih zajednica. Koncept manjih proizvodnih pogona smještenih u blizini izvora sirovine smanjuje troškove transporta i istovremeno omogućuje otkup vune od lokalnih uzgajivača, stvarajući dodatni prihod i potičući kružnu ekonomiju. Time se zatvara ciklus – od otpada do resursa, uz istovremeno jačanje lokalne poljoprivrede i proizvodnje hrane.

Važan aspekt projekta je i njegov doprinos klimatskim ciljevima. Budući da vuna sadrži oko 50% ugljika, njezinom preradom i vraćanjem u tlo smanjuje se emisija CO2 te povećava udio organske tvari u zemlji, što je ključno za dugoročnu održivost poljoprivredne proizvodnje.

Posebno inspirativan dio ove priče je poduzetnički put Dragice Jerkov, koja je projekt pokrenula u svojim šezdesetima. Njezin primjer potvrđuje da inovacije nisu rezervirane za mlade startupe, već za one koji su spremni učiti, surađivati i ustrajati. Kako sama ističe, uspjeh nije rezultat individualne genijalnosti, već sinergije poduzetništva, inovatora i akademske zajednice.

– U projekt sam ušla bez garancije uspjeha, ali s uvjerenjem da rješenje postoji. Inovacije ne nastaju preko noći – one su rezultat rada, pogrešaka i stalnog učenja, naglasila je i osobni životni moto.

Ecolika Green Innovation tako postaje primjer kako se lokalni izazov može pretvoriti u globalno relevantno rješenje – spoj održivosti, tehnologije i poduzetničke vizije koji odgovara na neke od ključnih izazova današnjice.

Partner serijala podcasta Pametna Hrvatska – JANAF.

Urednica: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM Podcast epizoda: #794

Objavljeno 3. travnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Od tavana do polica trgovačkih lanaca, zvuči jednostavno kad postavimo to u rečenicu, ali poduzetnička priča bračnog para Vuković iz Križa, primjer je kako se strast može pretvoriti u održiv posao, ali i koliko taj put može biti neizvjestan, zahtjevan i dugotrajan.

Sve je započelo prije više od desetljeća, kada je Miroslav iz znatiželje krenuo istraživati kućno pivarstvo. Bez velikih planova i poslovnih ambicija, prvi koraci bili su isključivo hobi. Umjesto garaže – kako često počinju poduzetničke priče – njihova je pivovara nastala na tavanu obiteljske kuće u Križu, uz minimalnu opremu i puno improvizacije.

- Htio sam napraviti nešto za sebe i prijatelje. Nisam razmišljao o biznisu, nego o tome da naučim i usavršim proces, prisjetio se Miroslav u podcastu Ritam posla, kojeg uređuje i vodi Lidija Kiseljak.

Supruga Martina je u početku bila podrška iz sjene - doslovno, s kavom na kauču na tavanu, dok je nastajalo prvo pivo. No upravo su zajednički trenuci, eksperimentiranje i kontinuirano usavršavanje doveli do toga da su njihovi proizvodi počeli privlačiti pažnju šire publike.

Pet godina kasnije, hobi prerasta u ozbiljniju priču, a 2020. godine donosi ključnu prekretnicu – osnivanje tvrtke. Upravo tada, u jeku pandemije, odlučuju napraviti iskorak i izaći na tržište, iako još nisu imali ni finalni proizvod.

Prijava na međunarodni program StartAI Hrvatska pokazala se kao važan trenutak vidljivosti. Iako su ušli u proces bez konkretnih prodajnih rezultata, njihov entuzijazam i autentičnost otvorili su vrata daljnjem razvoju. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili na ostalim podcast platformama ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.

Posebnost njihove pive je taj što je kuhaju na peć na drva, što je zanimljiv proces, jer se drva moraju prvo osušiti, sitno nacijepati.., a što, posebno zimi, daje poseban doživljaj, kaže Martina. Miroslav dodaje da njihovo pivo nije ni filtrirano ni pasterizirano, da su sačuvali sve izvorne sastojke - vitamine, tj. izvorni okus, a i da je kroz 12 mjeseci pivo 'živo', odnosno organoleptički se mijenja kroz vrijeme.

Danas su njihova piva prisutna u ugostiteljskim objektima, ali i na policama velikih trgovačkih lanaca poput Spara i Plodina, što je za male proizvođače značajan iskorak. No iza tog uspjeha stoji niz izazova – od problema s naplatom i dobavljačima do operativnih ograničenja male proizvodnje.

- Poteškoće su dio svakog poslovanja. Važno je ne odustati na prvoj prepreci, nego iz svake situacije izvući lekciju i ići dalje, poručuje Miroslav.

- Tu je bila naša greška, jer bili smo mladi i novi i vjeruješ drugima, ali dogodi se da druga strana ne plati, kaže Martina. Prije par godina, prisjeća se, jedna osoba s mora uzela je par kartona, a potom se nikada više nije javio, naravno ni platio. I onda se pitaš – pa kako to netko može učiniti?

Razvoj pivovare bio je isključivo financiran vlastitim sredstvima, uz povremene lokalne potpore, ali bez značajnijih institucionalnih poticaja. Upravo ta činjenica dodatno naglašava razinu osobnog ulaganja i rizika koji su preuzeli.

Osim poslovnih izazova, posebnu dimenziju ovoj priči daje obiteljski aspekt. Danas u proizvodnji sudjeluju i njihova djeca, a novi prostor pivovare osmišljen je kao mjesto rada, ali i zajedničkog vremena.

- Nije jednostavno i nije lako, ali ovo je naš put. Možda nije za svakoga, ali meni daje slobodu, kreativnost i osjećaj da stvaram nešto svoje, kaže Martina.

Unatoč brojnim padovima - koje otvoreno priznaju - svaki su uspjeli pretvoriti u novu razvojnu fazu. Upravo u toj otpornosti i spremnosti na kontinuirano učenje leži njihova najveća snaga.

Priča Pivskih mudraca pokazuje da poduzetništvo nije pravocrtan put, već proces ispunjen izazovima, odricanjima i neizvjesnostima - ali i prilikama koje često dolaze onima koji su spremni pokušati. I o snazi obitelji kao stupa poduzetništva.

Urednica: Lidija Kiseljak Foto: Darko Buković/PoslovniFM Podcast epizoda: #795

Objavljeno 3. travnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

– Često me najviše iznenadi kada dođemo u neku zgradu i čujemo – kod nas je tako kako je, ništa se ne može. Ta letargija i uvjerenje da su rješenja preskupa zapravo su jedan od najvećih problema – rekla je Kostanić Jurić u razgovoru s urednicom podcasta Zgradonačelnik, Anom Leko.

Prema podacima koje navodi Kostanić Jurić, čak 37 posto stambenih zgrada u Hrvatskoj nalazi se u najlošijim energetskim razredima.

Objavljeno 27. ožujka 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

„Tjera me misao“, kaže Bašić na početku razgovora, „misao kao dar koji nam je dan, i koji nas obvezuje da tragamo – i horizontalno, i vertikalno, do onoga što čovjeka čini čovjekom.“ Ta potraga obilježila je cijeli njegov radni vijek: medijski, edukativni, društveni, ali i duboko osobni.

Objavljeno 27. ožujka 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.